DunjaluckaPraska

Dobrodošli na moj blog

04.06.2015.

Širokogrudnost omladine u pogledu razilaženja među ulemom (Muhammed b. Usejmin)

Dužnost je omladine koja poziva u Allahovu vjeru, kao i općenito onima koji se pridržavaju propisa vjere, da budu širokogrudni u odnosu na razilaženja među učenjacima, te da se prema toj pojavi odnose na način koji će tražiti opravdanje za one koji griješe u svojim uvjerenjima. Ovo pravilo je veoma važno, jer neki ljudi tragaju za greškama drugih kako bi na osnovu tih grešaka ukaljali njihov obraz, te im na taj način umanjili stečeni ugled. Ovo je najveća greška. Ako je ogovaranje običnog čovjeka veliki grijeh, onda je ogovaranje učenog daleko veći grijeh. Šteta od ogovaranja učenjaka ne zadržava se samo na njemu, već prelazi i na njegova tumačenja šerijata. Ukoliko ljudi potcijene učenog ili ga ignoriraju, i njegova riječ će postati beznačajna iako govori istinu i na nju upućuje, jer će ogovaranje ovoga učenjaka postati barijera između ljudi i šerijatskog znanja koje on prenosi, što predstavlja veliku oposnost. Nasuprot ovome, dužnost je omladine da razilaženje između učenjaka shvataju sa najljepšim namjerama jer je ono nastalo kao poslijedica idžtihada, te da im pokušaju iznaći opravdanje zbog onoga u čemu su pogriješili. Mogu čak s njima i razgovarati o onome što smatraju greškom i tražiti obrazloženje. Čovjek nekada smatra da je neka izjava učenog čovjeka greška, a nakon sagledavanja dokaza ustanovi se ispravnost njegovog stava. Čovjek je takav: “Svi sinovi Ademovi griješe, a najbolji između svih griješnika su oni koji se najviše kaju.” Radovanje pogreškama i propustima učenjaka, kako bi se one prenosile među ljudima i kako bi zbog toga došlo do razilaženja, nije put ispravnih predhodnika. Greške vladara također ne smijemo koristiti kao stepenice ka njihovom osuđivanju u svakoj stvari, zanemarujući njihova dobra djela, jer Allah u Svojoj Knjizi kaže: “O vjernici, dužnost prema Allahu izvršavajte i pravdeno svjedočit! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite ne navede da nepravedni budete” (Prijevod značenja, El-Maide, 8), što znači, neka vas mržnja prema nekim ljudima ne podstiče na nepravednost. Čovjeku nije dozvoljeno da propuste vladara, učenjaka ili drugih ljudi, širi među ljudima, prešućujući njihova dobra djela i osobine. Ovo nije pravedno. Uzmimo za primjer: Kada bi se neko protiv tebe urotio i počeo prenositi tvoje propuste i grijehe, a sakrivao tvoja dobra djela, smatrao bi to njegovim zločinom protiv tebe. Lahko možemo zaključiti da, ako već ne bi voljeo da se neko u pogledu tebe i tvog statusa u društvu tako ponaša, onda ti je obaveza da to ne zaboraviš i kada je u pitanju tvoj odnos prema drugima. Ako već smatraš da je neko pogriješio, jedini djelotvorni lijek da se ta greška ispravi jeste da nađeš način da razgovaraš sa onim od koga ta greška potječe. Koliko ljudi poslije razgovora i rasprave ostavi svoje mišljenje i prihvati ono što je ispravno? U koliko slučajeva se nakon rasprave uoči da je neko mišljenje, koje smo smatrali pogrešnim, zapravo ispravno? “Vjernik je vjerniku poput građevine koja se međusobno podupire” Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da bude udaljen od Vatre i uđe u Džennet, neka dočeka smrt vjerujući u Allaha i Sudnji dan i neka prema ljudima postupa onako kako voli da se prema njemu postupa.” Ovo je opis istinske pravednosti i istrajnosti na istini. Stoga je obaveza da onaj ko poziva u Allahovu vjeru bude širokogrudan i pun razumijevanja prema onome ko po nekom pitanju zastupa mišljenje suprotno njegovom, pogotovo ukoliko mu je potpuno jasno da ta osoba ima lijep i iskren nijjet, i da njegovo razilaženje s njim nije nastalo osim kao produkt slijeđenja onoga što on smatra validnim šerijatskim argumentom. U tom slučaju mora biti tolerantan te nikako ne dozvoliti da ta vrsta razilaženja prouzrokuje neprijateljstvo i mržnju, osim u slučaju da mu bez da mu bez dvojbe postane jasno da osoba s kojom se razilazi očigledni inađija i da slijepo ustrajava u svojoj zabludi. Prema ovome treba postupiti onako kako to i zaslužuje, tj. od njega se distancirati i svima pojasniti o kakvoj osobi se radi, jer je njegovo neprijateljstvo postalo očigledno onog trenutka kada je spoznao istinu, ali je iz oholosti od nje okrenuo glavu. Postoje neka sporedna i manje bitna pitanja oko kojih se ljudi razilaze, a koja su u stvarnosti ono u čemu je Uzvišeni Allah dao širinu i u čemu On razilaženje tolerira. Ukoliko u ovakvim pitanjima dođe do nesuglasica i oprečnih mišljenja, to nikako ne smije biti uzrok da se onaj ko zastupa suprotan stav proglasi nevjernikom od strane onog drugog. Kako smo već rekli, ovdje se razilaženje tolerira kao što se tolerira i greška onoga ko je pogriješio. U tom smislu su riječi Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao: “Kada kadija sudi, pa uloži trud prilikom izricanja presude pogodi, ima dvije nagrade, a ako uloži trud i pogriješi, ima jednu nagradu.” (4) Znači da mudžtehid, tj. islamski učenjak koji je u nastojanju da dođe do ispravnog rješenja po nekom pitanju uloži maksimalan trud i pritom se držao ispravnih šerijatskih argumenata, u svakom slučaju ima nagradu, pa kada pogodi, ima dvije nagrade, a ako pogriješi, onda ima jednu nagradu. Trebaš znati, da ukoliko želiš da niko nema stav suprotan onome što ti zastupaš i ukoliko želiš da te i drugi slijede u tvom mišljenu, isto tako i onaj drugi želi to isto, tj. da niko nema stav koji je suprotan njegovom, kao i da i on želi da ga drugi slijede u onome što on zastupa. A kada se ljudi raziđu, onda im je obaveza da se vrate onome što su presudili Allah i Njegov Poslanik, kako kaže Allah Uzvišeni: “Ma u čemu se razišli, treba da presudi Allah…” (Prijevod značenja, Eš-Šura, 10), “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 59). Dakle, obaveza je svim muslimanima koji se međusobno razilaze, ili po određenim pitanjima imaju različite stavove, da se vrate na ova dva primarna temelja, a to su Allahova Knjiga i Poslanikov, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, sunnet. Nikome nije dozvoljeno da proturječi i daje prednost bilo čijem govoru nad govorom Allaha i Njegova Poslanika, pa kada ti Istina postane jasna, svako mišljenje koje joj oponira odlučno odbaci, te se na njega ne osvrći bez obzira na kakvom nivou vjere i obrazovanja bio onaj ko ga zastupa, jer ljudi su podložni greškama, a u Allahovom govoru i govoru Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nema greške. Žalosti me što čujem da ima onih koji vrlo ozbiljno i savjesno tragaju za šerijatskim znanjem, ali i pored toga se međusobno podvajaju i razilaze te je svaki od njih poznat po određenom nazivu ili opisu. Ovako nešto je očita greška jer je Allahova vjera jedna vjera i islamski ummet je jedan ummet. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte” (Prijevod značenja, El-Mu'minun, 52) Isto tako, Uzvišeni Allah, obraćajući se Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.” (Prijevod značenja, El-En'am, 159). Također, Uzvišeni Allah kaže: “On vam propisuje u vjeri isto što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.!'” (Prijevod značenja, Eš-Šura, 13) Ako nas je Uzvišeni Allah ovako savjetovao, onda smo svakako dužni da tako i postupamo. Naša je obaveza da sjednemo za zajednički sto i da svako od nas iznese svoje stavove i mišljenja po odrešenom pitanju, pa da oko njih razgovaramo i polemiziramo, ne kako bismo jedni druge kritizirali i ponižavali, već kako bismo jedni druge usmjeravali i popravljali. Svako onaj ko se s drugim raspravlja sa ciljem da pod svaku cijenu dokaže kako je njegov stav ispravan i da ponizi i omalovaži svoga suparnika, a nije mu cilj da savjetuje i popravi stanje – ovakve rasprave većinom se okončavaju na način kojim nisu zadovoljni Allah i Njegov Poslanik. U ovakvim i sličnim situacijama trebamo dokazati da smo u pripadnici jednog ummeta i nikada ne smijemo pomisliti da među ljudima ima neko ko ne griješi. Svaki čovjek je podložan da pogodi i pogriješi, a mi se trebamo truditi da iznađemo najbolje metode i načine da te greške i propuste popravimo. Eventualna greška koju je neko načinio nikada neće biti ispravljena na način da ga ogovaramo i vrijeđamo, već će se stanje popraviti onda kada snjim sjednemo i na lijep način razgovaramo. Ukoliko, pak, vidimo da je pored svega oholo i nadmeno ostao ustrajan u svojoj zabludi, u tom slučaju ne samo da imamo pravo već nam je stroga obaveza svima obznaniti njegovu zabludu, te ljude upozoravati na pogubnost onoga što zastupa. Na ovakav način stanje se može popraviti. Što se, pak, tiče podvajanja i dijeljenja u stranke, ovoj pojavi ne raduje se niko osim otvorenih neprijatelja islama i muslimana.

04.06.2015.

Muslimanski velikani na smrtnoj postelji – Ebu Hurejre (Jusuf Ali Bedevi)

Njegovo ime je Abdurrahman ibn Sahr Ed-Devsi. Bio je ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od svih ashaba on pamti najveći broj hadisa i prenosi ih od njega. Islam je primio 7. g/h. Neprestano je bio uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedno vrijeme je upravljao Medinom. Omer ga je postavio za namjesnika u Bahrejnu, a poslije ga je skinuo sa tog položaja. Umro je 50. g/h. Se’id ibn Ebi Se’id El-Makburi kaže: “Mervan je ušao kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu, dok je on bolovao od bolesti od koje je i umro, pa mu je rekao: “Da Allah dadne da ozdraviš.” Ebu Hurejre je na to rekao: “O, Allahu, ja želim susret sa Tobom, pa zaželi i Ti sa mnom.” Samo što je Mervan stigao do svojh prijatelja on je već umro.” Abdurrahman ibn Mihran je rekao daje Ebu Hurejre, radijallahu anhu, oporučio prije svoje smrti sljedeće: “Nemojte iznad mene praviti šator, nemojte me pratiti sa kadionicom i požurite sa mnom. Požurite sa mnom, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se vjernik stavi na tabut, on govori: “Požurite sa mnom! ”, a kada se nevjernik stavi na tabut on govori: “Teško meni, kuda me to nosite! ” Šalim ibn Bišr ibn Džahl je rekao da je Ebu Hurejre plakao prilikom svoje bolesti, pa je upitan: “Šta te je to rasplakalo?” On odgovori: “Što se mene tiče, ja ne plačem zbog tog vašeg dunjaluka, nego plačem zbog daljine puta i malo moje opskrbe. Došao sam do uspinjanja u Džennet i spuštanja u Džehennem, a ne znam gdje ću biti odveden.”

04.06.2015.

Nada za očajne duše

Džulejbib, ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Mnogo je istaknutih ashaba Allahovog poslanika, s.a.v.s., koji se spominju kroz historiju islama. Neki od njih su duševno veliki, neki su skromni, ali opet vrlo poštovani ili briljantni na svoj način. Džulejbib, r.a., je bio dragi ashab Poslanika, s.a.v.s., ali ne toliko istaknut da bi se uvrstio među poznate i slavne heroje islama. Njegov život i njegova djela nisu opjevana, niti su prepričavana s poštovanjem koje zaslužuju, nego kao oskudne činjenice dostupne skromnim dušama koje su u potrazi za nadom u životu. Džulejbib, r.a., nije bio visok, niti zgodan, nije bio poznat ni kao galantni ratnik na bojnom polju prije dolaska islama. Njegove fizičke osobine su bile suprotnost u odnosu na osobine heroja tog vremena. Džulejbib, r.a., je bio jetim, deformisan i vrlo nizak. Društvo ga je brutalno odbacivalo, jer su ljudi više obraćali pažnju na njegov vanjski izgled i društveni položaj nego na njegovu čestitost. Njegova priča je važna i iz nje se mogu izvući mnoge pouke. Ona nam govori mnogo o tome kako čovjek može biti potcijenjen ako se ocjenjuje na osnovu vanjskih osobina. Njegov život je primjer i nada za duše ispunjene klonulošću i očajem, za duše koje ne ispunjavaju standarde društva u kojem se nalaze. I dan danas njegova priča dira u srce mnogih. Džulejbib, r.a., je bio jetim iz Medine, dobio je ime prije prihvatanja islama. Njegovo ime na arapskom jeziku znači "Kratki", što oslikava njegov fizički izgled. Bio je vrlo nizak i mogao bi se uporediti s patuljkom uzimajući u obzir današnje definicije. Također se spominje da se čak opisivao riječju "damim", što na arapskom jeziku znači deformisan, neprivlačan, odbojnog izgleda. Uz njegov vanjski izgled još jedna činjenica je bila važna u ružnom odnosu društva prema Džulejbibu, r.a., njegovo porijeklo. Naime, porijeklo je bilo jedna od važnijih komponenti arapskog društva u kojem je živio, kao što je to i danas u mnogim slučajevima. Porijeklo osobe je određivalo njen položaj u društvu. Džulejbibov, r.a., vanjski izgled i nepoznato porijeklo su prouzrokovali da ga ljudi izbjegavaju i s prezirom odbacuju. Bio je odbačen od društva, što mu je prouzrokovalo javno poniženje i sramotu. Suočavajući se s takvim prezrivim tretmanom, Džulejbib, r.a., je naizgled bio jedna usamljena duša u potrebi za ljubavlju i samilošću. Dok je nosio težinu predrasuda na svojim leđima još od vremena svog rođenja, drugarstvo, ljubav i samilost su za njega postali nepoznati. Mnogo puta se postavljalo pitanje, da li bi ovaj čovjek ikada u svom životu osjetio samilost i poštovanje. Pitanje je dobilo svoj odgovor u prihvatanju Poslanikove, s.a.v.s., poruke islama. Džulejbib, r.a., je postao pokorni sluga Svemoćnog Gospodara i dragi ashab poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zbog svoje iskrenosti, časti i jakog islamskog vjerovanja, dobio je Poslanikovo, s.a.v.s., poštovanje, ljubav i naklonost. Džulejbib, r.a., je zaradio poštovanje za kojim je žudio, te postao jedan od najvrijednijih ashaba poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., se duboko brinuo za njegovu dušu. Bio je osjetljiv na Džulejbibove, r.a., potrebe, što je jasno iz hadisa u kojem je Poslanik, s.a.v.s., prišao jednom ensariji, tražeći ruku njegove lijepe kćerke za Džulejbiba, r.a. Islamski učenjak, imam Ahmed, r.h., zabilježio je ovaj događaj iz Džulejbibovog, r.a., života na sljedeći način: Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik,s.a.v.s., zaprosio ensarijku od njenog oca za Džulejbiba, r.a.Otac reče: "Sačekaj dok se posavjetujem s njenom majkom." Poslanik, s.a v.s., reče: "Uredu, neka tako bude." Čovjek ode i o tome obavijesti ženu. Žena to kategorično odbi, a djevojka reče: ''Zar ćete odbiti Poslanikovu, s.a.v.s., naredbu? Ako je on njim zadovoljan, oženite ga!'' To je smirilo roditelje koji rekoše: ''U pravu si!'' Čovjek ode do Poslanika, s.a.v.s., i reče mu :"Slažemo se". Poslanik, s.a.v.s., mu reče: "I ja sam njim zadovoljan.'' Enes, r.a., kaže: ''Tako se ona udala za Džulejbiba koji ode s Poslanikom, s.a.v.s., tragom jednog od njegovih pohoda u kojem poginu, a oko njega su bili mnogobošci koje je ubio." "Ona je kasnije'', kaže Enes, r.a., ''bila jedna od najbogatijih osoba u Medini.'' U drugoj predaji se kaže: ''Među ensarijkama nije bilo žene s obilnijom nafakom od nje.'' (Mehasinut-te'vil, hadis bilježi Ahmed) Sljedećeg dana je sklopljen brak. Osman i Ali, r.a., dvojica ashaba Poslanika, s.a.v.s., predali su Džulejbibu, r.a., novčani poklon kojim bi se pomoglo pri svadbi i uzimanju potrepština. Tako je Poslanik, s.a.v.s., udao lijepu kćerku ensarije za Džulejbiba, r.a., koji je nekada bio odbačen od čitavog društva. Postupak kćerke ensarije je bio postupak prave vjernice. Postupak kćerke pokazuje njeno samopouzdanje, kao jedne žene muslimanke na koju hirovitosti društva nisu mogle uticati. Reakcija njenih roditelja, njihovo prihvatanje njene odluke, pokazuje da islam ne prisiljava ženu, niti odbacuje njeno pravo pri biranju muža za sebe. Ovo je u suprotnosti sa današnjom situacijom gdje se roditelji više brinu za položaj i novac. Islam je podario sreću koju je Džulejbib, r.a., zaslužio, te je srećno živio sa svojom suprugom sve do svog šehadeta. Sljedeći hadis je drugi dokaz da je Poslanik, s.a.v.s., puno volio i cijenio Džulejbiba, r.a.: Prenosi se od Berza el-Eslemija da je Poslanik, s.a.v.s., bio u jednoj od svojih bitaka, pa je nakon završetka bitke, upitao: ''Jeste li izgubili nekoga?'' Rekoše: ''Izgubili smo toga i toga.''

03.06.2015.

Obnovite vezu sa svojim mužem u 8 koraka

Obnovite vezu sa svojim mužem u 8 koraka Submitted by Sebil on Fri, 2015-04-10 20:19. Za sestre Obnovite vezu sa svojim mužem u 8 koraka Kako u životu imate sve manje vremena, i kako imate sve više posla sa svakim djetetom koje se rodi, da li se osjećate tako kao da ste se udaljili od svog supruga? Da li žudite za onim istim osjećajem kojeg ste nekad imali? Da li težite da pronađete zadovoljstvo i sreću koja se može naći samo u dobrim vezama. Za svaku vezu je potreban trud! Ali šta ako se ne možete povezati sa svojom boljom polovicom? Ovdje je nekoliko savjeta koji su uspješno primjenjeni i koji su meni lično pomogli u mojoj vezi odnosno braku. 1. Izađite sa svojim suprugom jedanput mjesečno - Vjerovatno ste pomislili kako je to neizvodljivo jer nemate kod koga ostaviti djeccu. Pa ako želite zdraviji brak sa svojim bračnim drugom, onda morate pronaći vrijeme i za ovo. Odaberite jednu sedmicu u mjesecu za ovu svrhu. Mi to radimo prve sedmice u mjesecu. Djecu vam može pričuvati njegova ili tvoja majka, ili bejbisiterka. Zajedno odlučite šta možete raditi. Možete otići u šetnju, možete otići na večeru u halal restoran. Ključna stvar u ovome svemu je da provedete vrijeme van kuće. 2. Naglasite svoju prirodnu ljepotu kada izražavate dobrodošlicu kući svome mužu Našminkajte se, nanesite parfem, ali što je najvažnije nosite osmjeh na licu i veselim i vedrim tonom nazovite selam svome suprugu. Znam da ste imale dug dan, da ste se i vi umorile i da vam ni je ni do vas, možda čak mislite od kud mi pravo da vam ovo savjetujem. Ali vjerujte mi! I ja sam bila upravo takva! Nisam imala vremena i snage za sve, ali sam pronašla rješenje: Uključite alarm 15 minuta prije njegovog dolaska da vas podsjeti da se nađete ispred ogledala i dotjerate se. Obucite se tako da će se vidjeti na vama da je to odjeća koju nosite samo za posebne prilike a ne vaša uobičajena trenerka i majica. On možda neće reći ništa ali će zasigurno primjetiti promjenu te da je on uzrok te promjene. Ovo će mu pokazati da vi uživate da s njim djelite svoju intimnu stranu. On želi da vidi vaše obline, topli osmjeh i puštenu kosu. Izgledajte sretno-budite sretni! Od sunneta je da se smijemo i da stavimo osmijeh na lice jedni drugima za koji imamo velike nagrade. Komplimenti koje će vam vaš muž dati ako ne riječima, onda pogledom i dodirom, će vas zaisgurno usrećiti. 3. Neka vaš muž ima svoje veče Šta vaš suprugi voli raditi? Gledati film? Pratiti neki sport? Slušati predavanja? Čitati knjigu? Vi znate šta on voli i u čemu uživa. Posvetite mu pažnju. Stavite djecu na spavanje, napravite čaj i omiljene keksiće pripremte na poslužavnik. Napravite prijatno i komforno okruženje u vašoj dnevnoj sobi. Razgovarajte o knjizi koju je upravo pročitao. Ili o predavanju koje je poslušao. Pogledajte zajedno neki halal film. Nemojte započinjati teme koje su za njega stresne i koje mu stvaraju nervozu. Nemojte razgovarati o problemima. Smiješite se i uživajte u svakom trenutku. Pokažite mu interesovanje za njegove hobije i zanimacije. 4. Otvoreno mu recite svoje želje i potrebe Pretpostavljate da vaš muž zna tačno šta vi želite. A kada to ne zna, vi se ljutite i ogorčeni ste. Budimo iskreni, on ne može čitati vaše misli, bez obzira ne sve, koliko mu nagovještaja i natuknica dali. Muškarci su jednostavna bića i nisu komplicirani poput nas žena. Imajte na umu sljedeće: • Neka ono što imate da kažete bude specifično i jasno • Nikada ne uvjetujte nešto iako smatrate da to zaslužujete • Izražavajte se u vidu želje:”O voljela bih ići na more ove godine.” • Nakon što obznanite vašu želju, pustite neka on razmisli o tome. Šta znate možda vas on čak i iznenadi! 5. Pokažite mu da cijenite sve što on čini za vas Zahvaljujte mu se svaki dan na sitnicama, velikim i posebnim stvarima. Kada vam pokloni nešto ili uradi nešto za vas, pokažite mu vašu zahvalnost, riječima ali i osjećnjima. 6. Reci “Da” intimi Mislim da ne shvatamo koliko su muškarci različiti od nas biološki. Naša potreba za romansom je slična njihovoj potrebi za fizičkim kontaktom. Njihova fizička (tjelesna) potreba je krucijalna za njihovu energiju i da se rasterete od stresa. Ako se zamislimo, zaista muškarcima ne treba mnogo da budu sretni. Moramo biti malo više ustrajni i dosljedni ali i velikodušni u tome. 7. Poštujte ga kao ‘glavu kuće’ Vašem suprugu je potreban vaš respekt više od vaše ljubavi. Naravno, respekt je uzajamna stvar. Praktikujte ovaj lijepi sunnet posebno jer vas vaša djeca posmatraju. Kako vaša djeca odrastaju shvatit će te da se mir u kući postiže brže kada vi dopustite svome suprugu da njegova riječ bude zadnja. Ja lično tako postupam jer smatram da već pred sobom ionako imam previše obaveza. 8. Imajte povjerenja u njegove sposobnosti Kada se on ponudi da čuva djecu na par sati, imajte povjerenja u njega. Nemojte mu govoriti kako će to raditi. On nije bejbisiter, on je otac. Ako ga zamolite da vam nešto popravi u kući, obratite mu se kao da ste potpuno ubjeđeni da on to zna i može popraviti, čak i ako smatrate da nema pojma o tome. Ako ste mu dali zadatak, pustite ga neka ga uradi. Ako vi vjerujete u njega, on će i sam vjerovati u sebe. Zapamtite, vi niste njegova majka, vi ste njegova supruga. Tretirajte ga kao muža a ne kao dijete. Život je lijep kada imate harmoniju u kući. Vjerovali ili ne, zaista ima mnogo toga što možete uraditi da vam se to desi. Zašto ne pokušati već danas? Izvor: ilmfeed.com Prevela i prilagodila: Selma K.


<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
665

Powered by Blogger.ba